Nema dvojbe da je Sunce ključni čimbenik koji utječe na vrijeme i klimu na Zemlji. Znanstvenici već stoljećima pokušavaju otkriti na koji način funkcionira ova sprega, a posljednjih desetljeća i što je uzrok globalnog zatopljenja – Sunce i njegovi ciklusi ili ljudske aktivnosti.

Pouzdani, instrumentima izmjereni podaci o Sunčevima aktivnostima dostupni su samo za razdoblje kraće od dva stoljeća, no postoje indirektni podaci koji su dobiveni pomoću određenih radioaktivnih izotopa nađenih u dubokim slojevima leda, kao što je primjerice Berilij 10.

Zahvaljujući svim dostupnim informacijama znanstvenici su dobili prilično jasnu sliku o kraćim 11-godišnjim ciklusima kroz koje prolazi naša matična zvijezda, ali i o onim dužim kao što su Gleissbergov od 87 godina, Suessov od 208 godina i Hallstattov od 2300 godina, piše tportal.

Posljednja uporišta klimatskih skeptika

Velika većina klimatologa, meteorologa i fizičara danas se slaže da se prema poznatim modelima globalno zagrijavanje ne može objasniti ovim ciklusima. No još uvijek postoji mala skupina klimatskih skeptika koji ne vjeruju da je za globalno zatopljenje odgovoran čovjek, odnosno emisije stakleničkih plinova poput CO2.

U posljednje vrijeme jedan od njihovih ključnih argumenata postale su nepoznanice o djelovanju oblaka na klimu. Naime, čak i vrlo male promjene u naoblaci mogu rezultirati velikim varijacijama u temperaturama na našem planetu. Stoga su neki klimatski skeptici, među kojima i naš prof. Vladimir Paar, smislili model u kojem su zatopljenje povezali s promjenama u naoblaci pretpostavivši da na njih utječe Sunce svojim zračenjem.

Naš je fizičar već više puta u medijima objasnio ovu ideju. Prema njoj slabljenje Sunčevih aktivnosti, a time i njegovog magnetskog štita omogućuje da u Zemljinu atmosferu iz svemira prodre više kozmičkih zraka. One razbijaju atome u atmosferi i stvaraju više nabijenih čestica, odnosno iona, koji okupljaju kapljice vlage i pospješuju stvaranje oblaka. Oblaci reflektiraju dio sunčevog zračenja natrag u svemir prije nego što stigne do Zemlje pa se površina Zemlje hladi. Također vrijedi i obratno – jačanje aktivnosti Sunca smanjuje koncentracije kozmičkih zraka pa nastaje manje oblaka što znači da se Zemlja jače zagrijava.

No naš stručnjak za Sunce dr. Jaša Čalogović u svojem je doktorskom radu pokazao da ova hipoteza ne stoji. U novom istraživanju on je utvrdio da su neki rezultati koji su ukazivali na mogući utjecaj kozmičkih zraka na oblake, a time i Sunca na klimu, zapravo posljedica nekonzistentnosti u metodologiji, odnosno grešaka.

– Svrha i doprinos moga doktorskoga rada bili su ponajviše u tome da se vrlo temeljito provjere rezultati nekih znanstvenih studija kao što je primjerice istraživanje danskog fizičara Henrika Svensmarka, koji su navodno otkrili vrlo jaku povezanost kozmičkoga zračenja i naoblake te išle za tim da je za klimatske promjene odgovorno isključivo Sunce – rekao je za tportal dr. Čalogović.

– To su opasne tvrdnje koje mogu imati velike političke implikacije. Njih i danas koriste klimatski skeptici poput Paara mada ih suvremena znanost i nove informacije više ne podržavaju. Oni svoju argumentaciju temelje na mehanizmu povezanosti kozmičkog zračenja i naoblake jer su oblaci vrlo važan čimbenik u klimatskom sustavu. Naime, promjene u globalnoj naoblaci od samo nekoliko postotaka ili manje mogu uzrokovati vrlo snažne klimatske promjene usporedive s onima koje su povezane s čovjekovim utjecajem na globalno zatopljenje. To je posebno zainteresiralo neke znanstvenike poput Svensmarka koji su potom cijelu priču jako napuhali što nije bilo u skladu sa rezultatima. Klimatski skeptici su objeručke prihvatili takve zaključke, no mi smo pokazali da oni nisu valjani – objasnio je naš stručnjak s Opservatorije Hvar.

Čalogović ističe da ni on niti kolege s kojima je surađivao nisu dobili niti jedan značajniji dokaz da postoji navodna povezanost. Drugi važan rezultat njegovog istraživanja sastoji se u tome da je uspio utvrditi na koji način su neki znanstvenici dobili proturječne rezultate koji su doveli do pomutnje u znanstvenoj zajednici.

– Nedvojbeno je da su klimatske promjene koje trenutačno osjećamo povezane čovjekovim djelovanjem, odnosno s ispuštanjem stakleničkih plinova poput CO2. Naravno, na djelu je i jedan manji dio klimatskih promjena koje nisu vezane za čovjeka, a tu spadaju i promjene uvjetovane Suncem. U sljedećih nekoliko dekada za klimatologe i za fizičare koji se bave Suncem bit će zanimljivo pratiti na koji način će moguće smanjenje Sunčeve aktivnosti uzrokovati “zahlađenje”, odnosno eventualno ublažiti klimatske promjene. No treba napomenuti da čak i da Sunce uđe u potpuno mirnu fazu to ne bi kompenziralo čovjekovo globalno zagrijavanje stakleničkim plinovima.

Promjene na Suncu u prošlosti su imale važnu ulogu u promjenama klime na Zemlji. Međutim, one ne mogu objasniti toliko velike klimatske promjene koje danas vidimo. Sunce bi u budućnosti moglo ponovno imati važnu ulogu jer bi moglo ublažiti ili pojačati klimatske promjene koje je uzrokovao čovjek. No klimatski skeptici definitivno koriste argumente koji više nisu potkrijepljeni znanstvenim činjenicama, odnosno koriste neke rezultate za koje smo moja malenkost i neki moji kolege pokazali da nisu ispravni – zaključio je naš sugovornik.

Komentari