Usred promjena vremenskih obrazaca i vodenih režima diljem svijeta te predviđanja još ozbiljnijih transformacija koje nas očekuju, sve se više apela upućuje prema Sigurnosnom vijeću UN-a s ciljem uključivanja bitnih pitanja vezanih uz vodu na dnevni red.

U porastu je međunarodna potpora za prihvaćanje “univerzalne zaštite vode“ kao jednog od ciljeva održivog razvoja – skup srednjoročnih globalnih ciljeva koji su formulirani kako bi zamijenili UN-ove Milenijske ciljeve razvoja, a koje je potrebno, oko čega su se 2000. g. složili svjetski vođe, realizirati do 2015. godine.

No što točno “zaštita voda“ podrazumijeva? Nedostatak konkretne definicije onemogućava napredak na međunarodnim forumima. Obilježavajući Svjetski dan voda, u UN-ovom sjedištu u New Yorku, objavljena je opća radna definicija, skovana od strane UN-a i međunarodnih stručnjaka iz cijeloga svijeta. UN-Water, interni UN-ov koordinacijski mehanizam za sva pitanja vezana uz vodu, govori da bi zaštita voda trebala biti definirana kao:

„Mogućnost  populacije da očuva održivi pristup dovoljnim količinama i  prihvatljivoj kvaliteti vode za održavanje življenja, dobrobiti čovjeka, i socio-ekonomskog razvoja, da osigura  zaštitu od onečišćenja vode i  povezanih katastrofa, te očuva ekosustav u situaciji mira i političke stabilnosti.“

Gotovo odmah, definicijom će se rukovoditi skupina od 30 zemalja članica, predvođenih Mađarskom i Kenijom,  čiji je zadatak određivanje  ciljeva održivog razvoja za period poslije 2015. godine. Očekuje se da će taj izvještaj, predviđen za polovicu ove godine, biti prihvaćen na godišnjoj Generalnoj skupštini UN-a sljedećeg rujna.

„U zadnjih nekoliko desetljeća, definicije zaštite i sigurnosti su, za razliku od prethodog perioda,  nadišle kontekst vojnih rizika i sukoba.“ kaže Michel Jarraud, predsjednik UN-Water-a i generalni tajnik Svjetske meteorološke organizacije.

„Zaštita danas podrazumijeva zaštitu ljudi i njeno postizanje kroz razvojni proces. Voda se uklapa u ovu širu definiciju zaštite – obuhvaćajući politička, zdravstvena, ekonomska i osobna pitanja, kao i pitanja vezana uz hranu, okoliš, energetiku i slično te djeluje kao središnja poveznica između njih.“

„Univerzalno razumijevanje definicije je od izuzetne važnosti u međunarodnim raspravama i zaštita vode ne može imati nekolicinu značenja.“ govori Zafer Adeel, supredsjedatelj UN-ove Water Task Force grupe za zaštitu voda i ravnatelj Instituta za vodu, okoliš i zdravlje, na kanadskom ogranku Sveučilišta Ujedinjenih naroda u Hamiltonu, Ontario.

„Pristup čistoj vodi i sanitacija sada su fundamentalno ljudsko pravo. No, upravljanje vodnim resursima također zahtijeva i  realni povrat troškova koji se generiraju prilikom ispostave, odnosno opskrbe vodom. Usuglašenost oko definicije zaštite vode je od vitalne važnosti u tom kontekstu.“

Mnogi promatrači su identificirali problem vode kao hitno “sigurnosno pitanje“, uključujući skupinu u kojoj  su se prošle godine nalazili  američka državna tajnica Hillary Clinton te InterAction vijeće, asocijacija 37 bivših predsjednika država i vlada predvođena Jeanom Chretienom, bivšim premijerom Kanade, i dr. Franzom Vranitzkyjem, bivšim kancelarom Austrije.

U svom analitičkom izvješću, UN-Water je još jednom ponovio svoju potporu prema uključivanju zaštite vode kao jednog  od ciljeva UN-ovog sigurnosnog vijeća. U 2011. godini, UN-ovo Sigurnosno vijeće prepoznalo je ozbiljne implikacije klimatskih promjena, uz vodu kao medij kroz koji će klimatske promjene imati najveći efekt.

Formalnim uključivanjem zaštite vode kao jednog od svojih glavnih ciljeva, vijeće će  priznati izravan utjecaj vode na pitanje zaštite ljudske populacije: bilo kao okidač, potencijalni cilj ili faktor doprinošenja. Takvo prepoznavanje bi priznalo da nedostatak zaštite vode predstavlja ozbiljan rizik i da zaštita vode može, dugoročno gledano, doprinijeti postizanju povećanja regionalnog mira i sigurnosti.

Analitičko izvješće navodi primjere utjecaja katastrofa i konflikata na vodne resurse i povezane ekosustave.

U 2011., primjerice, zbog nestašice vode i hrane uzrokovane dužim sušnim razdobljem na području Afričkog roga (naziva se i Somalijski poluotok, a čine ga Eritreja, Somalija, Džibuti i Etiopija), otprilike 185,000 Somalijaca izbjeglo je u susjedne zemlje. U državi Sudan, neredi su izbili u ožujku 2012. godine u izbjegličkom logoru Jamam kada je velik broj ljudi bio suočen sa nedostatkom vode. Na području Južnog Sudana, cijele zajednice  bile u prisiljena napustiti svoje domove uslijed oskudnosti vodnih resursa koja se je zbilja kao posljedica sukoba iz 2012. godine.

Prirodne katastrofe i oružani sukobi mogu također imati i utjecaj na fizičku infrastrukturu  nužnu za pristup vodi, te pružanju sanitarnih i higijenskih usluga (vodovodna infrastruktura, postrojenja za obradu vode, odvodni sustavi, brane, irigacijski kanali, i sl.), reducirajući razine zaštite vode.

Ključni aspekti zaštite vode

Sažetak osnovnih elemenata koji su potrebni za postizanje i održavanje zaštite vode, sastavljen iz širokog spektra izvora, uključuje:

Pristup čistoj i kvantitativno dostatnoj vodi po prihvatljivom trošku kako bi se omogućilo ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba, uključujući zdravstveni i higijenski aspekt, te očuvanje zdravlja i razina dobrobiti ljudi;Zaštita života, ljudskih prava, te kulturoloških i rekreacijskih vrijednosti;Očuvanje i zaštita ekosustava u procesu  alokacije vode i kroz sustave upravljanja vodnim resursom kako bi se održala njihova sposobnost dostave i održivog funkcioniranja osnovnih funkcija ekosustava;Osiguravanje vodnih zaliha za socio-ekonomski razvoj i aktivnosti koje ga podupiru (poput energije, transporta, industrije, turizma);Prikupljanje i tretman otpadnih voda kako bi se ljudski život i okoliš zaštitili od zagađenja;Suradnički pristup u prekograničnom upravljanju vodnim resursima unutar i između zemalja kako bi se promovirala održivost slatkovodnih resursa i kooperativnost;Sposobnost  da učinkovito odgovorimo na neizvjesnosti i rizike od katastrofa povezanih sa vodnim resursima, poput poplava, suša i onečišćenja;Kvalitetno upravljanje i odgovornost, te obzirnost prema interesima svih uključenih skupina kroz: odgovarajuće i učinkovite zakonodavne sustave; transparentne , participatorne i odgovorne institucije; temeljito planiranu, korištenu i održavanu infrastrukturu; i razvoj kapaciteta.

Izvješće prati nekoliko perspektivnih međunarodnih razvojnih inicijativa koje se trenutno primjenjuju, a usmjerene su ka ostvarivanju zaštite  vodnih resursa, poput Guarani akvifera, koji se proteže na više od 1 milijun kvadratnih kilometara na području Brazila, Paragvaja, Urugvaja i Argentine. Populacija od 15 milijuna ljudi danas ovisi o akviferu zato što su površinske vode, iako obilne po količini, često onečišćene.

Prema UN-Water-u, glavnina efekata klimatskih promjena odrazit će se kroz ciklus vode: “veće klimatske i hidrološke varijacije, uz ozbiljne posljedice za društvo.“

„Promjene u hidrološkom ciklusu će ugroziti postojeću vodnu infrastrukturu, čineći tako društva još ranjivijima na ekstremne događaje vezane uz vodne resurse i rezultirati stvaranjem sve veće nesigurnosti.“

Izvješće navodi predviđanja koja govore da bi varijacije u količini oborina, posebice kiše, mogla natjerati preko 1 milijuna ljudi u potpuno siromaštvo  i da bi klimatske promjene mogle povećati globalnu pothranjenost za 25% do 2080. godine.

Iako većinu površine našeg planeta čini upravo voda, ta činjenica ustvari ne otkriva kolike su nam zalihe slatke vode, supstance toliko nužne za održivost života na Zemlji, zapravo na raspolaganju.

Otprilike 97.4% od ukupne količine vode na Zemlji otpada na slanu vodu koja čini mora i oceane, ali je kao takva i neupotrebljiva za većinu ljudskih potreba. Ostalih 2.6% čine zalihe slatke vode, a veći dio te količine zaleđen je u obliku leda na području Arktika i Grenlanda, ili se pak nalazi preduboko u tlu te je stoga eksploatacija skoro nemoguća.

Količina slatke vode koja nam je direktno dostupna, a pojavljuje se u obliku vlage u tlu, podzemnih voda, vodene pare, te rijeka i jezera, iznosi približno 0.014% od ukupne količine vode na Zemlji.

Zahvaljujući kružnom toku vode u prirodi i ova relativno mala količina slatke vode do sada nam je bila sasvim dostatna za život. Cirkulirajući konstantno između različitih spremišta poput mora i oceana, kontinentalnih površinskih i podzemnih voda, te atmosfere i biosfere, zalihe vode su, iako ne beskonačne, nakon dovoljno dugo vremena i kroz navedeno cikličko kretanje zapravo potpuno obnovljivi prirodni resurs.

Ipak, ljudsko djelovanje je narušilo ovu ravnotežnu situaciju i uvelike umanjilo kvalitetu vode koje nam je dostupna.

Čak 25% vodnih tokova u zapadnoj i južnoj Europi je izuzetno zagađeno raznim vrstama polutanata koji su direktni nusprodukti tehnološkog napretka i novonastalih društvenih trendova. Na svjetskoj razini, s druge strane, zbog onečišćenja slatkovodnih resursa potencijalno je ugroženo čak dvije milijarde ljudi i 40% svjetske poljoprivrede koji izravno ovise o podzemnim vodnim bazenima preko kojih se osigurava voda za piće i navodnjavanje.

S porastom svjetske populacije povećala se je i potrošnja vode na globalnoj razini, posebice u razvijenijim zemljama zbog modernog načina života i novousvojenih životnih navika, no i dalje nemaju svi  mogućnost korištenja dovoljno kvalitetne i čiste vode.

Glavne izvore onečišćenja slatke vode predstavljaju  industrija, poljoprivreda i kućanske aktivnosti, pri čemu zagađenje može biti izazvano organskim (u slučaju da otpad nije procesiran), mikrobiološkim te drugim tvarima.

Danas je, prema navodima tvrtke Lenntech, izdvojeno otprilike 1500 supstanci koje doprinose onečišćavanju  slatkovodnih ekosustava (npr. kiseline i alkalije, cijanidni anioni, deterdženti, kanalizacija i stajska gnojiva itd.)

Organske tvari, pogotovo ljudske fekalije, osnovni su uzrok onečišćenja riječnih tokova. Zasićuju  vodu i zaustavljaju normalno funkcioniranje ekosustava te otpuštaju patogene mikroorganizme u vodu, a oni potom mogu čovjeku prenijeti niz bolesti, ukoliko voda nije pročišćena prije konzumacije. Prema najnovijim podacima, danas se u svijetu svakoga dana u vodne tokove ispušta otprilike 2 milijuna tona ljudskog otpada.

Pesticidi koji su razasuti u atmosferi zagađuju površinske i podzemne vodne tokove putem infiltracije, jer dolaze u dodir sa tlom i vodom putem kiše. Do onečišćenja akvifera dolazi preko nitrata u umjetnim gnojivima koja se koriste u poljoprivredi.  Zagađenje nitratima može imati vrlo toksične efekte ukoliko se u ljudski organizam unose veće količine. Slično kao i fosfati, oni mijenjaju biološku ravnotežu vodenog okoliša i uzrokuju eutrofikacijske probleme.

Jednom kada je voda kontaminirana vrlo je teško i financijski zahtjevno, a ponekad i potpuno nemoguće, iz nje odstraniti polutante. Najčešće korištene tehnologije u odstranjivanju polutanata iz podzemnih voda danas su  aeracija (eng. air stripping), aktivni ugljen (eng. granular activated carbon) te procesi napredne oksidacije (eng. advanced oxidation processes), iako bi ih, po svemu sudeći, u budućnosti mogao zamijeniti proces nanofiltracije.

Adekvatna prevencija onečišćenja slatkovodnih rezervi je od izuzetnog interesa za globalnu ljudsku populaciju, ponajprije stoga što to nije samo ekološko pitanje, već ima i značajne ekonomske implikacije. Dobavljači pitke vode otkrili su da je zaštita slivnog područja (eng. watershed), putem kojeg se oborinska voda sakuplja u površinskim ili podzemnim tokovima i rezervoarima, isplativija zato što tako reducira zagađenje i smanjuju troškovi obrade vode za piće.

Iako je zaštita voda globalno pitanje, nedostatak odgovarajućih propisa i zakonskih normi u zemljama u razvoju predstavlja glavni problem. Naime, danas se u ovim zemljama čak i do 90% neobrađenih otpadnih voda ispušta u rijeke, jezera i priobalna područja, a to je prijetnja zdravlju, sigurnosti hrane i pristupu čistoj vodi za piće i druge ljudske potrebe.

Izvor: United Nations University, Lenntech

Komentari