Veličina zaleđene morske površine na području Arktika svoj godišnji zimski maksimum u prosječnoj godini dosegne početkom druge dekade ožujka.  U razdoblju 1981.-2010. je prosječni datum pojave zimskog godišnjeg maksimuma arktičkog leda 12. ožujka. Prema podacima koje je objavio američki Državni centar za podatke o snijegu i ledu (NSIDC), ove godine je sezonski maksimum dosegnut  15 dana ranije od prosjeka, već 25. veljače 2015.  To je drugi najraniji datum na koji je dosegnut godišnji maksimum zaleđene površine. Naime samo je 1996.  godišnji maksimu zabilježen ranije i to na datum 24. veljače.  Najkasniji datum je 2. travanj iz 2010. godine.

Ovogodišnji maksimum je i rekordno nizak u povijesti satelitskih mjerenja zaleđene površine na Arktiku tj. od 1979. godine.  Na dan 25. veljače 2015. je na Arktiku bilo zaleđeno 14.54 milijuna kvadratnih kilometara morske površine.  Ta je veličina za 1.10 milijuna kvadratnih kilometara manja od prosječnog zimskog maksimuma koji iznosi 15.64 milijuna kvadratnih kilometara morske površine. Od tog dana nije došlo do povećavanja zaleđene morske površine pa će to najvjerojatnije postati i konačni ovogodišnji podatak. Moguće je da je i početkom proljeća dođe do povećavanja površine pod ledom, ali je takav razvoj ove godine malo vjerojatan. Konačni podaci će biti objavljeni početkom travnja.

Ovogodišnja površina je i za 130 tisuća kvadratnih kilometara manja od dosadašnjeg rekorda koji je postavljen 2011. godine. U postocima, razlika između dva najmanja zimska maksimuma iznosi manje od 1%.  Za usporedbu razlika između dva najmanja godišnja minimuma arktičkog leda (2012. i 2007. godine)  iznosi čak  18.6%. Godišnji minimum  se dogodi krajem ljeta u rujnu i rekord je postavljen 2012. godine.  Zanimljivo je da je 2012. godine zimski maksimum bio prosječan i jedan od najkasnijih zabilježenih. Ali je nakon toga nastupilo rekordno topljenje leda tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci.

Znanstvenicima je podatak o  godišnjem minimumu zaleđene površine zanimljiviji. Naime, na veličinu maksimalne zaleđene površine najviše utječe stanje na rubnim dijelovima zaleđene površine, a na to znatno utječu meteorološke prilike odnosno prevladavajući smjerovi vjetra.  Taj se tanki  led ionako brzo otopi tijekom ljeta i nije dio trajnog leda.  Znatnije smanjivanje ledene površine tijekom ljetnih mjeseci  znači  topljenje debljeg sloja leda, a to je bolji indikator temperaturnih promjena.

Na drugoj strani planete, na području Antarktike je 20. veljače 2015. dosegnut godišnji minimum zaleđene površine. Pod ledom je bilo 3.58 milijuna kvadratnih kilometara morske površine što je četvrta najveća takva vrijednost u povijesti mjerenja.   U 2011. godini je zabilježen rekordno nizak godišnji minimum, a 2013. rekordno visok minimum zaleđene površine oko Antarktike.

 Video pokazuje porast zaleđene površine na Arktiku od listopada 2014. do 25.veljače 2015. (NASA)

Usporedba arktičkog maksimuma  leda 25.2.2015 u odnosu na prosjek 1979.2014. (NASA). Udaljenost na slici je nad Ohotskim morem sjeverno od Japana

Komentari