“Kiša je padala cijelu noć, a voda je sve više rasla … dok nije stvorila šesnaest jezera u koritu Crne Rijeke, a od njih je prvo jezero nazvano Prošćansko po „prošnji“ naroda za vodu.” (“Priča o Plitvičkih Jezerih”. Po narodnom pripovijedanju napisao H. Krapek, u Zagrebu 1888.)

Sjaje Gornja jezera u svoj svojoj ljepoti zime i odmaraju se od “hordi” turista koji samo što nisu.

Sada je ovo što je oduvijek bilo – zemlja vukova. Kažu da je Lika i dobila ime od grčke riječi “likos”, što znači vuk. Kako je ovaj dio već mjesecima zatvoren za posjete, tako su moje stope remetile bezbrojne tragove vukova i srna.

Lovina i lovci svoju igru vjerovatno igraju noću ili pred noć. Tek jedan trag kraja te igre pored jezera Galovac – ostatak noge srne, koji je očito bio pretvrd čak i za vučje zube.

Ostao je jedan Gornjih jezera dio sakriven od mog pogleda potopljenih staza i s visokim nanosima snijega na obrnocima. Kako izgleda možda ostane skriven i do svibnja, jer je voda visoka, a snijeg i dalje lagano pada. Do tada Lika “likos-ima”.

Tekst i foto: BORAN KRANJČEVIĆ
(fotografije su snimljene 3.4.2013 na Plitvičkim jezerima)

Komentari