Tekst preuzet s http://jadran.gfz.hr

Pijavica ili tromba je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog kumulonimbusa. Može nastati iznad vodene površine (vodena, ili ako nastane nad morem, morska pijavica, odnosno tromba marina) te nad kopnom. Mnogi smatraju da je vodena pijavica ustvari manji tornado nad vodom te da takvu pijavicu kad prijeđe s vodene površine nad kopno valja smatrati tornadom. U nas se ove vrtložne pojave nazivaju pijavicama, a samo u slučaju većih razornih djelovanja na kopnu, tornadima. Rotacija u vrtlogu pijavice češće je u ciklonalnom smjeru.

Često se može vidjeti više morskih pijavica istovremeno (o tom svjedoči još davne 1749. godine naš istaknuti znanstvenik Ruđer Bošković. Gibljiva cijev pijavice ljevkastog je oblika te je često nagnuta. Proteže se od oblaka do morske površine. Promjera je od dvadesetak do stotinu metara. Donji dio (svega nekoliko metara visine) sastoji se od usisane morske vode, a gornji od kapljica nastalih kondenzacijom pri dizanju vlažnoga zraka. Život pijavice obično je kratak, od pet do desetak minuta, ali katkad mogu trajati i preko sat vremena. Brzine kojima zrak kruži oko sniženog tlaka u središtu vrtloga kreću se od nekoliko km na sat pa do 80 km/h u iznimnim slučajevima. Pijavica silno uzburkava morsku vodu te može potopiti čamce. Prijeđe li na kopno, duž uske putanje kojom prolazi, može nanijeti veliku štetu drveću, građevinama, vozilima i drugim predmetima.

Ruđer Bošković – o pijavicama na Jadranu

U svojoj meteorološkoj raspravi Sopra il turbine che la notte tra gli XI, e XII Giugno del MDCCXLIX daneggiò una gran parte di Roma dissertazione (Rim, 1749. godine), koja je bila potaknuta pustošenjem koje je u Rimu izazvala olujna pijavica stigavši s mora, Ruđer Josip Bošković navodi da su morske trombe na Jadranu vrlo česte, a poznate su kao šijuni (scioni) ili drugdje pod grčkim imenom sifoni. (Naziv šijun i danas se koristi u Dubrovniku). Bošković dalje kaže da ih je i sam često promatrao kao dječak te opisuje tri takva slučaja. Za jednog nevremena koje je od jugozapada došlo s pučine na kopno kao strašna oluja uz munje, gromove, kišu i tuču, izbrojio je čak 13 pijavica, a često ih je vidio dvije, tri ili četiri u isto vrijeme.

Naslovna stranica Boškovićeve rasprave Sopra il turbine iz 1749. godine.

Dio Boškovićevog teksta koji se odnosi na jadranske pijavice.

Trajanje pijavice

Na temelju 29 pijavica opaženih sa sinoptičkih postaja na Jadranu (prema Poje, 2004), dobijena je ova slika o njihovu trajanju:

Najviše (više od 40%) opaženih pijavica trajalo je od 11 do 20 minuta. Zatim slijede pijavice trajanja do 10 minuta, a najrjeđe su one koje traju od 21 do 60 min (oko 20%). Kako se ovi podaci odnose na svega 29 opaženih pijavica, treba ih shvatiti kao ilustraciju, a ne kao pravilo. Ipak, sa sigurnošću možemo reći da velika većina pijavica na Jadranu traje do 20 minuta.

Koliko su česte pijavice na Jadranu?

Kako na meteorološkim postajama ne postoje sustavna motrenja pijavica, podaci o njihovoj učestalosti su nepouzdani. Nadalje, vidokrug postaje je ograničen, pa pojava pijavice može proći nezapaženo. Tako na primjer, morsku pijavicu koja se pojavila kod Bibinja 18. kolovoza 1994., pri čemu je zarotirala trajekt, uništila oko 50 kuća te počupala stabla i električne dalekovode, u svom dnevniku motrenja nije zabilježila ni jedna sinoptička, klimatološka niti kišomjerna postaja. U svakom slučaju, premda se pojavljuju razmjerno rijetko, pijavica na Jadranu svakako ima više no što je zabilježeno (vidi slike 1 i 2). Općenito se javljaju tijekom cijele godine, ali najčešće u jesen, osobito u listopadu i studenom. Budući da pijavice katkad svojim razornim djelovanje učine dosta štete, pri analizi njihove učestalosti mogu pomoći i novinski zapisi. Jedan primjer takve analize prikazan je u tablici 1.

Slika 1. (a) Godišnji hod čestine pojavljivanja morskih pijavica na istočnoj obali Jadrana prema podacima sinoptičkih postaja (link: sinoptička postaja) (prema Poje, 2004). (b) Broj dana s pijavicama tijekom razdoblja 1964-1991. U istom razdoblju u Crikvenici, Senju i Rijeci nije zabilježena ni jedna pijavica (prema Ivančan-Picek i sur., 1995).

Slika 2. Godišnji hod ukupnog broja pijavica opaženih na sinoptičkim (link sinoptička postaja) (Hvar, Lastovo, Palagruža, Dubrovnik, Šibenik, Split-Marjan i Rab) te na klimatološkim postajama (link klimatološka postaja). Razdoblja tijekom kojih su pijavice opažene navedena su na slici 1a. (Prema Poje, 2004).

Kako ocjenjujemo jakost pijavice?

Intenzitet pijavice poput intenziteta tornada možemo klasificirati na temelju Fujita ili Torro ljestvice. Također, moguće je na temelju Beaufortove ljestice za jačinu vjetra približno preračunati jačinu vjetra (B) u intenzitet prema Fujita (F) ili TORRO (T) skali:

B = 2(T+4) = 4(F+2)

T = 2F = B/2 -4

F = T/2 = B/4 -2

Što znamo o fizici pijavica

Nad Jadranom se pijavice mogu pojaviti pri prodoru hladnog zraka s kontinenta nad toplu vodenu površinu, gdje more kao veliki izvor vlage dodatno pogoduje razvoju statičke nestabilnosti.

Zbog njihovog razmjerno rijetkog pojavljivanja, nema sustavnih istraživanja pijavica nad Jadranom. Međutim, kako su pijavice u osnovi tornadi manjih dimenzija, saznanja koja postoje za tornade vrijede i za pijavice

Crometeo vidi sve!

U današnje vrijeme digitalne tehnologije kada se zaljubljenici u meteorološke pojave iz Crometeo tima http://www.crometeo.net/ nalaze na svakom koraku sa skromnom opremom i velikim srcem koju posjeduju, te ogromnom količinom ljubavi prema meteorologiji,dokumentiranje i bilježenje ove pojave kao i svih ostalih meteo ekstrema puno je jednostavnije i transparentnije nego u vrijeme Ruđera Boškovića.

Nažalost mnogi profesionalni meteorolozi  iz dubina svojih udobnih fotelja u klimatiziranim uredima, usudio bih se reći koji nikad pokisli nisu, teško mogu shvatiti kakav neiskorišteni potencijal imaju među ovim zaljubljenicima u meteorologiju zbog koje njihovi životi dobivaju dodatan smisao.

Lijepo bi bilo imati radare,satelite i prognostičke materijale koje Vi imate dostupne svima. Još ljepše bi bilo Vašu “profesionalnost” spojiti sa našom “ljubavi”.Bez suradnje i uvažavanja jednih prema drugima zauvijek ćemo ostati u vremenima Ruđera Boškovića. Ostat ćemo uskraćeni i osakaćeni zarobljeni vlastitim taštinama. Nitko neće biti na dobitku. Samo će meteorologija kao znanost biti na gubitku. I neće nam oprostiti što se ponašamo kao djeca koja bacaju čokoladu a zanima ih samo figurica koja se krije u kinder jaju.

Naposljetku statistike koje su prezentirane u ovom članku izgledale bi daleko vjerodostojnije i korisnije sa puno više podataka dobivenih od ljudi koji su u srcu svake pijavice.

(sve napisano u ovom članku osobni je stav autora )

 

 

 

 

Komentari