Na današnji dan prije 102 godine u nedjelju 14.04.1912 u 23:40h po lokalnom vremenu, odnosno u 3:40h po srednjoeuropskom vremenu, najveći putnički brod tog vremena, R.M.S. Titanic udario je u ledeni brijeg čime je otpočela agonija za 2.227 putnika i članova posade koja je poslije 2h i 20 minuta završena njegovim potonućem u hladnom vodama sjevernog Atlantika, odnijevši sa sobom na dno 1.517 ljudskih života….

Titanic, poznat još kao i RMS Titanic i SS Titanic nije bio jedini planski brod koji se trebao izgraditi i uzeti pridjev najvećeg broda na svijetu. Uz samu gradnju Titanica, gradila su se još dva broda Olympic i Gigantic, kasnije preimenovan u Britannic.

Nakon nekoliko mjeseci dogovaranja, napokon je dogovorena konačna suradnja za izgradnju tri broda. Sva tri broda nisu bili obični brodovi, svojom veličinom trebali su pokazati sav luksuz, moć i snagu svih onih koji će se koristiti njima u svrhu putovanja ili prijevoza stvari.

Gradnja Titanica započela je 31. ožujka 1909.godine i trebalo je oko tri godine da ovaj gigantski brod bude završen. Točnije 31.5.1911. godine završena je kompletna gradnja. Taj dan pamtit će se kao veliki događaj, jer sam završetak gradnje pratilo je preko 100 000 ljudi, koji nikada u svome životu nisu imali priliku vidjeti ovako veliki brod. Titanic je bio dugačak točno 269 metara, dok je bio širok oko 28 metara.

 

Nakon što je Titanic predstavljen javnosti u svojoj punoj veličini, slijedećih 10 mjeseci krenulo je opremanje broda, kako pokućstvom i ostalim luksuzom, tako i motorima i ostalim dijelovima potrebnim kako bi brod bio pokretan. S teretom Titanic je težio oko 52 000 tona.

Veliki izazov za brod ovolike veličine bila je brzina. U to vrijeme izgradnje, brzina se jako cijenila i donosila je veliku slavu onima koji bi oborili rekorde, što je bio i slučaj s Titanicom. Brod je mogao ploviti najvećom brzinom od 25 čvorova, što je za brod njegove veličine bilo jako brzo.

Titanic je i prije same plovidbe postao velika zvijezda, a novinari i kritčari koji su pratili gradnju broda, već su mu dodijelili pridjev “Nepotopivi”.

U brod je ugrađena najnaprednija tehnologija toga doba, koja je samo pridonosila tome da se brod proglasi najsigurnijim na svijetu.

Najvažnije pitanje oko gradnje samog broda, bilo je koliko vodootpornih pregrada ugraditi u sam brod? Na kraju je dogovoreno da će biti ugrađeno 15 pregrada, najviše do sada, zbog čega je i dobio gore spomenuti pridjev – nepotopivi.

Paralelno uz gradnju Titanica, gradio se i brod Olympica. Ovaj brod mnogi su prozvali samim blizancem Titanica, dok je u stvarnosti bio malo drugačiji od Titanica. Titanic je od Olympica bio duži oko pola metra, a kao i luksuzniji brod od njega, imao je više barova, saloona, što ga je na kraju i učinilo težim oko tone.

Od prvog dana pratila ga je nesreća, odnosno 14 godina prije potonuća “Titanica”, Morgan Robertson napisao je knjigu “The Wreck of Titan” (Titanov brodolom) u kojoj kao da je predvidio tragičnu sudbinu toga broda.

2. travnja 1912 izvedena je Titanicova probna vožnja koja je trajala više od 8 sati na kojoj je brod zamalo doživio prevrtanje. Nakon probne vožnje Titanic se vratio u Belfast te istog dana u 20:00h krenuo put Southamptona, u svoju matičnu luku iz koje će osam dana kasnije isploviti na svoje prvo i posljednje putovanje.

Putovanje je prema planu trebalo trajati ukupno 5 punih dana. Od 10.4 – 15.4. 1912.

Predviđena stajališta u planu putovanja bila su u Cherbourgu u Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu u Irskoj.

Osim prijevoza bogatih i slavnih (u trećem razredu i siromašnih), Titanic je imao i druge zadaće. Najviše se koristio za prijevoz američke i britanske pošte, tako je i dobio prefiks u nazivu RMS, što znači Royal Mail Ship.

10.4.1912 u 12:00h R.M.S. Titanic je isplovio iz luke Southampton, te nakon stajanja u još dvije luke zaplovio pučinom Atlantika sa 2.227 putnika i članova posade. Nesreća je i na početku putovanja pratila Titanica. U strojarnici je došlo do požara kojeg su članovi posade cijelo vrijeme preostalog putovanja kontrolirali ali ne i ugasili.

Travanj je te godine u Europi prema bilješkama iz tog doba bio izuzetno suh i hladan. Nad Atlantikom je vladalo polje visokog tlaka koje je donosilo vedro i tiho vrijeme, i za to doba godine miran Atlantik.

Vrijeme je prva tri dana Titanica poslužilo. Zadržavalo se pretežno vedro i tiho vrijeme, s iznimkom jednog kraćeg perioda od 10 minuta kada se brod našao u magli. 4 i posljednjeg dana putovanja Titanic je prošla suha i hladna fronta koja je nadirala prema brodu iz pravca Kanade. Temperatura se sa 6°C te noći spustila do točke smrzavanja, a osjet hladnoće pojačavao je hladan sjeverozapadni vjetar koji je usmjerio ledeno polje i počeo ga približavati samome brodu.

Temperatura se u trenutku udara broda u ledeni brijeg kretala oko -4°C, dok je temperatura morske vode bila oko -2°C. Bila je potpuno vedra noć bez mjeseca što je uz mirno more smanjivalo mogućnost za pravovremeno primječivanje ledenog brijega.

Tijekom cijelog putovanja Titanic je dobivao upozorenja o pojavi leda sa više trgovačkih i teretnih brodova ali to nije sputalo kapetana da donese odluku o promjeni rute broda i time izbjegne ovo opasno područje, a sve sa ciljem da već na svome prvome putovanju osvoji plavu vrpcu kao najbrži brod koji je doplovio iz Europe u Ameriku.

Nažalost te kobne večeri sve se urotilo protiv Titanica. Osmatrači koji nisu bili opremljeni dalekozorima, nisu primjetili ledeni brijeg na vrijeme i brod nije uspio pravovremeno izbjeći opasnost već je u 23:40h po lokalnom vremenu, 640km od Kanadske obale udario desnom stranom broda u ledeni brijeg.

Pregledom broda utvrđeno je oštećenje i plavljenje 5 vodonepropusnih komora broda koje su značile da brodu nema spasa, te je krenuto sa evakuacijom putnika i posade sa broda.

U 2:20h po lokalnom vremenu nakon što se brod prethodno prepolovio na dva dijela, potonuo je na dubinu od oko 4000m.

Titanic je nakon sudara poslao poziv u pomoć, a prvi brod koji je stigao u pomoć bio je Carpathia, putnički brod koji je plovio na liniji između New Yorka i Rijeke, i veći dio posade sačinjavali su Hrvati.

Od svih putnika i članova posade preživjelo je samo 706 osoba. Poginulo ili utopilo ih se 1.517, od toga 1.360 muškaraca i i 157 žena i djece. Među njima i 27 Hrvata od ukupno 30 koliko ih je bilo na brodu. Iz mora je izvučeno samo 7 živih, među njima i šef kuhinje za kojega se veže anegdota da ga je na životu u hladnom moru 2 sata održalo jedino velike količine alkohola koje je te večeri ispio prije samoga potapanja broda…

Danas nakon mnogo godina od potapanja Titanica utvrdile su se mnoge greške prilikom izgradnje broda, te samim upravljanjem i zapovjedanjem broda. Prilikom gradnje broda radi uštede koristile su se umjesto čeličnih, zakovice od željeza koje su mnogo slabije i samim pucanjem prilikom udara u ledeni brijeg izazvale puno veću rupu na trupu broda.

Također utvrđeno je da bi bilo bolje da se nije pokušalo sa izbjegavanjem brijega jer bi se direktnim udarom u njega prouzročila manja šteta jer je na pramcu brod dodatno pojačan te bi došlo do plavljenja samo jedne vodonepropune komore broda.

Sustavno su se zanemarivale obavijesti i upozorenja o pojavi ledenog polja na ruti kojom je brod plovio te nije se pristupilo izbjegavanju tog područja. Također brod je samo posjedovao bijele signalne rakete za osvjetljivanje, ne i crvene koje bi označavale poziv u pomoć. Brod je zbog mišljenja da je nepotopiv imao nedovoljno spasilačkih brodova…

Također spletom različitih okolnosti u području oko broda je bilo bližih brodova koji su mogli pristupiti spašavanju. Među njima je bio i brod Californian za koje se tek nakon otkrića samog mjesta potonuća utvrdilo da nije mogao fizički na toj udaljenosti vidjeti svijetleće rakete. U istrazi se utvrdilo da je u tom području bio još jedan brod, fantom, ali tek nakon mnogo godina  utvrdilo se da je to bio brod kitolovac imena Samson koji je u tom području bio u krivolovu te na pojavu svijetlećih raketa pobjegao u pravcu Islanda bojeći se da će biti uhvaćen.

Zanimljivo je da se s vremenom pojavila i teorija o zavjeri. Tvrdilo se da toga kobnoga dana ustvari nije potonuo Titanic, već Olympic.

Olympic je prije putovanja Titanica imao sudar s krstaricom Hawkw, nakon čega je odvučen na remont u brodogradilište Harlan and Wolff. Te noći, ploče s imenima brodova Titanic i Olympic su zamijenjene. Zbog velike sličnosti s Olympicom, bilo je jako teško prepoznati radi li se doista o Titanicu, naravno nitko nije sumnjao u takvo nešto. Titanic kao brod bio je osiguran na milijun funti, sada kada gledamo to nije puno, ali tada je to bila ogromna svota novaca. Potonuće samog broda bilo je isplanirano u detalje. Nažalost nije trebalo poginuti tako veliki broj ljudi, ustvari nije trebao poginuti nitko.

U to se počelo vjerovati, jer je bilo poznato da se White Star Line tada nalazio u velikim novčanim problemima. Sve je bio dogovor J.B. Ismaya i J. Pirriea. Brod Californian je čekao Titanica u ledenome pojasu. Sve su maskirali da izgleda, kao da je slučajno zapeo u ledenom pojasu. Svaki i najmanji detalj je unaprijed dogovoren. Posada Titanica, klela se u život da je u daljini doista bio Californian, da su ga vidjeli i dozivali, ali nakon toga okreće se i bježi s mjesta nesreće, nakon što su vidjeli da ništa ne ide prema planu.

S Titanica je poslana i poruka s vapajem za pomoć, ali veza je naglo prekinuta.

Mjesto gdje je Titanic potonuo, nije istraživano pune 74 godine. Što zbog nedostatka sofisticiranih uređaja za pretraživanje dubokih voda, što zbog nedostatka novca za tako velike ekspedicije.

Titanic se nalazi na 4000 metara dubine. 1980. godine provedena je prva ekspedicija, koja je trebala otkriti položaj Titanica, ali nažalost njegova točna lokacije promašena je za samo jednu milju, što je u odnosu na Atlanski ocean, jako mali prostor.

Za prvo spuštanje na Titanic bila je presudna vojna tehnologija, jer je američka mornarica financirala trotjedno isprobavanje svoje tehnologije.

Olupinu su 1985. g. pronašli Robert D. Ballard i Jean-Louis Michael.

Ovo je istraživanje bilo posve uspješno jer su stečena prva saznanja o stanju broda. Sada je dokazano da je trup broda prelomljen na dva dijela (udaljenost od jednog do drugog je oko 600 metara, krma je južno od pramca), dimnjaci ne stoje uspravno (kako se dotada mislilo), komandnog mosta više nema (prilikom tonjenja zbog velike brzine propadanja kroz 3900 metara, voda je odlomila komade drvene i željezne konstrukcije),postoje još jedino neke palubne prostorije.

Izranjanje predmeta s Titanica počelo je 1987. godine, kada je izvađeno preko 900 predmeta.

Najveća i najpoznatija olupina mogla bi za otprilike 20 godina nepovratno nestati s dna Atlantika. Samu uzbunu podigli su podvodni istraživači koji su godinama posjećivali ostakte broda na dnu kanadskih voda. Prilikom zadnje posjete uočili su da se hrđa proširila i da ukupno jede oko 300 kilograma željeza i da brod polako nestaje. Tomu su pridonijeli i lovci na blago i prekomjerno ribarenje.

Paluba časničke kabine i jarbol,već su se urušili i nestali pod pijeskom, a hrđa je opasno zahvatila i pramac broda,čuven kao mjesto sa kojeg je Leonardo DiCaprio u filmu Jamesa Camerona „Titanic“ uzvikivao: „Ja sam kralj svijeta“.

Bilo kako bilo ovaj brod je bio i biti će vječna inspiracija za mnoge knjige i filmove koje su pokazale svu ljudsku tragediju te noći u bespućima hladnog Atlantika.

Darko Begić, arhiva Šibenik Meteo

Komentari