“Farme ugljika” ciljaju na same korijene klimatskih promjena: emisiju ugljičnog dioksida uzrokovanu djelovanjem čovjeka, kaže Klaus Becker, prvi čovjek ovog istraživanja sa sveučilišta Hohenheim u Stuttgartu.

“Priroda to radi na najbolji način”, dodaje Beckerov kolega Volker Wulfmeyer. “Ako to razumijemo, možemo tu činjenicu iskoristiti na održiv način.”

Kada se radi o sekvestraciji ugljika iz atmosfere, tim je pokazao da Jatropha curcas radi to na najbolji mogući način. To malo stablo vrlo je otporno na sušu pa se može saditi u vrućim i sušnim predjelima koji su neprikladni za uzgoj hrane. S obzirom da ova biljka treba jako malo vode za vrijeme rasta, obalna područja gdje se može desalinizirati morska voda bila bi idealna.

“Prema našim saznanjima, ovo je prvi put da su se okupili stručnjaci za navodnjavanje, desalinizaciju, sekvestraciju ugljika, ekonomisti i znanstvenici koji se bave atmosferom, kako bi zajedno ispitali isplativost velikih plantaža za hvatanje ugljičnog dioksida. Razvili smo čitav niz kompjuterskih modela, a koristimo se i podacima sa plantaža Jatropha curcasa na Madagaskaru, Indiji i Egiptu”, izjavio je Wulfmeyer.

Nova studija pod nazivom “Dinamika zemljinog sustava” pokazuje da se na jednom hektaru nasada ovog drveća može “uhvatiti” i do 25 tona atmosferskog ugljičnog dioksida godišnje, tijekom 20-godišnjeg razdoblja. Primjerice, plantaža koja bi obuhvatila samo 3% arapske pustinje, mogla bi tijekom par destljeća apsorbirati sav ugljični dioksid koji motorna vozila u Njemačkoj proizvedu u istom razdoblju. S milijardu hektara “ugljičnih farmi” sekvestrirao bi se znatan dio ugljičnog dioksida proizvedenog od početka industrijske revolucije.

Ova metoda ima još dobrih strana. Cijena “ugljičnih farmi” je 42 do 63 eura po toni CO2, što ih čini konkurentima ostalim tehnikama smanjenja ugljičnog dioksida. Osim toga, nakon nekoliko godina biljke bi mogle proizvoditi bioenergiju (korištenjem obrezanih grana) kojom bi pripomogle proizvodnji energije za desalinizaciju i navodnjavanje.

“S naše točke gledišta, geoinženjerska opcija za sekvestraciju ugljika, u obliku pošumljavanja, najefikasniji je i ekološki najprihvatljiviji pristup ublažavanja klimatskih promjena. Vegetacija je ključna u globalnom ugljičnom ciklusu već milijunima godina, nasuprot brojnim tehnološkim i vrlo skupim geoinženjerskim tehnikama”, objašnjava Becker.

Osnovna ograničenja u provedbi ove metode su nedostatak financijskih sredstava i nedostatak saznanja o utjecaju tako velikih plantaža na regionalnu klimu, što može uključivati povećanje oblačnosti i količine oborina. Nedostatkom eksperimentalnih podataka o utjecaju ozelenjavanja sušnih predjela i potencijalnim štetnim učincima akumuliranja soli u pustinjskom tlu potrebno se dodatno pozabaviti.

Tim se nada da će ovim novim istraživanjem pridobiti dovoljan broj ljudi informiranih o “ugljičnim farmama” kako bi napravili pilot-projekt.
“Snažno preporučujemo da se na ovu tehnologiju obrati više pažnje, te da se obavi još dodatnih istraživanja kako bi se ustanovile njene prednosti u usporedbi sa ostalim geoinženjerskim pristupima”, zaključuje Wulfmeyer.

Znanost.geek.hr