Poznati stormchaser iz Slovenije, Marko Korošec, u noći s ponedjeljka na utorak nalazio se u sjeveroistočnoj Italiji u okolici grada Pordenone. Od tamo je snimao grmljavinske oluje koje su se stvarale nad sjevernim Jadranom.

Upravo se u toj noći preko Jadrana dalje na jugoistok premještao centar sekundarne ciklone s pripadajućom hladnom frontom. Zbog toga što se ciklona nad južnim Jadranom produbila više nego su prognostički modeli predviđali, gradijent tlaka zraka bio je izraženiji, a time su i udari bure i tramontane bili vrlo izraženi u Dalmaciji. Prisjetimo se, udari bure (i tramontane) u Splitu i Dubrovniku su prelazili 110 km/h, u Makarskoj 120 km/h, a na Palagruži orkanskih 130 km/h. Za vrijeme prolaska ciklonalnog centra preko Dubrovnika tlak zraka je pao na oko 1000 hPa, a u vrlo kratko vrijeme je potom porastao na 1006 hPa.

Ova je ciklona donijela grmljavinsko nevrijeme dijelu obale i otoka, a u najvišem gorju pao je i prvi snijeg jer je u pozadini ciklone stigla hladna kontinentalna zračna masa sa sjeveroistoka Europe.

Animacija satelitske snimke, udara munja i procjene oborina iznad Jadrana 22/23.9.2014. (WetterOnline/Eumetsat):

Lovci na oluje diljem Hrvatske snimili su fascinantne fotografije noćnih munja nad obalom i otocima, no Marko Korošec je u sjevernoj Italiji snimio fenomen kojega je znatno teže uhvatiti. Radi se o pojavi koja se zove “red sprite” ili u prijevodu na hrvatski – vatrenjak! Marko je snimio fascinantne primjerke vatrenjaka iznad mezoskalnog konvektivnog sustava (MCS) koji se nalazio nad otvorenim morem srednjega Jadrana, od njega udaljen oko 350 kilometara. Vatrenjaci se javljaju u mezosferi, na visinama od 70 do 90 kilometara iznad tla!

U nastavku pogledajte prekrasne Markove fotografije ovog prirodnog fenomena.

Vatrenjaci (Red sprites) snimljeni iz Italije 23.9.2104. u 00:52 Foto: Marko Korošec

Satlitska snimka u vrijeme nastanka fotografija (Eumetsat/WetterOnline)

Vatrenjak (eng. sprite) nastaje na visini od oko 70 km (u mezosferi) kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih prema dolje. Pojava može dosezati 90 – 100 km visine, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje iz čijeg gornjeg dijela se izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve atmosfere, čak do 25 – 30 km u stratosferu, i pritom postaju plavkasto obojeni. Vatrenjake proizvodi grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Vatrenjaci su većinom udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu. Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini od oko 70 km), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve. Vatrenjaci nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim, ti infrazvučni signali mogu se detektirati posebnim prijemnicima čak na stotine pa i tisuće kilometara daleko od izvora.

Komentari