Anegdote o viđenju kuglastih munja stare su stoljećima.

Kako je njihovo formiranje teško predvidjeti, a traju samo nekoliko sekundi, njihova je priroda do danas uglavnom ostala obavijena tajnom, a istražene su samo slične, umjetno stvorene pojave u laboratorijskim uvjetima. Stoga su o njima postavljene brojne različite hipoteze, od one da ih stvaraju električno nabijeni meteoriti do jedne prema kojoj je riječ o halucinacijama induciranim magnetizmom oluja.

No Jianyong Cen i njegovi suradnici s Northwestern Normal Universityja u Lanzhou u Kini 2012. su kamerama snimali i spektrografima pratili grmljavinsko nevrijeme u Qinghaiju u Kini. Sasvim slučajno zabilježili su i jednu kuglastu munju. Nakon što je obična munja udarila u tlo, s njega se u zrak do visine od 15 metara uzdigla blještava kugla promjera pet metara. Nestala je već nakon 1,6 sekundi.

Spektrografska očitavanja pokazala su da su glavni sastojci kuglaste munje bili isti kao i tla: silicij, željezo i kalcij. Ovi rezultati potvrdili su teoriju koju je 2000. godine postavio John Abrahamson sa Sveučilišta u Canterburyju na Novom Zelandu.

Abrahamson je pretpostavio da munja, kada udari u zemlju, stvara intenzivnu toplinu koja isparava silicijev oksid iz prašine, a nastali udarni val podiže plin u zrak. Ako u tlu ima ugljika, primjerice iz trulog lišća, on će oduzeti kisik iz silicijeva oksida pa će preostati samo pare silicija. No Zemljina atmosfera bogata kisikom ponovno će reoksidirati vrelu loptu plina i pokrenuti reakciju koja će nakratko emitirati blještavo svjetlo.

Ovu teoriju svojim su istraživanjima potvrdili znanstvenici sa Sveučilišta u Tel Avivu 2006. koji su u laboratoriju ispalili umjetnu munju u sloj silicijeva oksida.

Kuglasta munja proizvedena u kontroliranim uvjetima

Kineska studija prvi je dokaz Abrahamsonove teze na primjeru prirodne munje.

Wikipedia na engleskom jeziku kuglaste munje definira kao neobjašnjene atmosferske električne pojave, veličine od zrna graška do nekoliko metara, koje su povezane s grmljavinskim nevremenom, ali opstaju duže od običnih munja koje traju tek djelić sekunde.

Istraživanje je predstavljeno u časopisu Physical Review Letters.

Autor: Nenad Jarić Dauenhauer (tportal)

Foto: Joel Kramer

Komentari