Veljača je, klimatološki, posljedni zimski mjesec (klimatološki zima traje od  1. prosinca. do 1. ožujka). U veljači se nastavlja produživanje osunčanog dijela dana pa su temperature zraka u prosjeku više nego u siječnju. Svijetli dio dana u veljači je do 90 minuta duži od onoga koji se mjeri za vrijeme zimskog solsticija ili suncostaja.

Upravo se tu vjerojatno krije korijen riječi veljača, jer se dan produljuje –mijenja mu se „veličina“! Ipak, na Jadranu veljača često biva hladnija od svoga prethodnika, a takvo što zadnji put se dogodilo 2005. godine. S obzirom da je aktualna zima u prosincu i siječnju bila neobično topla, ne bi nimalo iznenadilo da veljača ove godine bude najhladniji mjesec  zime. Temperature zraka sporije rastu na Jadranu nego na kontinentu. Razlog tome je hladno more koje utječe na sporije zagrijavanje zraka u obalnom području. Klima jadranskih mjesta je negdje između kontinentalne i oceanske, budući da s jedne strane postoji euroazijsko kopno, a s druge Jadransko i Sredozemno more. Zbog toga, godišnji minimumi temperature na Jadranu, najčešće padaju krajem siječnja, a ponekad čak i u veljaču. Temperatura mora je pak najniža baš u veljači.

Prosječne mjesečne temperature znatno se razlikuju na sjevernom i južnom Jadranu. Dok se u podvelebitskom kanalu prosječne mjesečne temperature kreću oko 5°C, na jugu Dalmacije prelaze 9°C. Oborine također nisu ravnomjerno raspoređene uz obalu. Dijelovi srednjeg Jadrana u prosjeku jedva prime 60mm oborine, a djelovi južnog i sjeverng Jadrana prosječno prime preko 110mm oborine.

Tablica: DHMZ

Položaj velikih baričkih sustava, ciklona i anticiklona, nad kopnom, morem i oceanima bit će presudan za  određeni tip vremena koji će prevladavati u veljači. Jaka anticiklona nad euroazijskim kopnom u veljači često donosi hladan zrak do Jadrana, a u takvoj situaciji puše bura. Zbog toga je bura najčešći vjetar na Jadranskoj obali tijekom veljače. Vjerojatno će se mnogi sjetiti orkanske bure koja je puhala krajem veljače 1988. godine, kada je  Makarskom su u primorju polomljeni brojni daleokovodi.

Još jača bura puhala je 10.02.1956. kada je 10 ljudi smrtno stadalo tijekom potapanja broda u blizini Senja.  Od ostalih vjetrova ističu se jugo, koje je znatno češće u Dalmaciji nego na sjevernom Jadranu, te sjeverozapadnjak koji je čest na otocima i otvorenom moru. Na otocima nije rijedak ni jugozapadni vjetar u ovom dijelu godine.

O strašnoj buri koja je 1956. izazvala katastrofu u Senju opširnije možete pročitati na ovom LINKU.

Sinotpička situacija nad Europom 10.2.1956. (Wetterzentrale)

Nastavit će se…

Naslovna fotografija: Miro Svetec, otok Krk – veljača 2012.

Komentari