Friday, Mar. 29, 2024

Kako je planinare proteklog vikenda na Biokovu zarobila snježna oluja (FOTO, VIDEO)

Autor:

|

12.02.2014

|

Kategorije:

Kako je planinare proteklog vikenda na Biokovu zarobila snježna oluja (FOTO, VIDEO)

Tekst, foto i video: DOMINIK ŠIME SAMAC

Biokovo, Sv. Jure, 9. & 10.2.2014.

I tako, prolazi još jedna beznadna subota kao i dosadašnji dio zime do nekih 17 sati toga dana. Pada dogovor, sutra idemo na Sv. Juru na Biokovo! Svatko hoće na snijeg, a to nam je ostala jedina opcija za ići, a da izbjegnemo kišu u nižim dijelovima planine. Odmah spremanje, planiranje, cepin i dereze, spremni na najgore što nam se na kraju i dogodilo.

Skupljamo se ujutro u 7 sati u Kaštel Kambelovcu i odvažno, puni nade, krećemo. Putem sam se čuo sa ocem na Juri, kaže da snijeg pada i da se vjetar pojačao, ali po njegovim riječima ništa strašno. Prolazimo Makarsku i krećemo biokovskom cestom, najvišom prometnicom u Hrvatskoj. Na ulazu u Park prirode kiša pada, temperatura visokih 13°C. Ozbiljnije vremenske nepogode kreću već na 1000 m nm, vozimo se kroz oblak, vidljivost ispod 15 metara. Nakon jednosatne vožnje ostavljamo auto na 1400 m i krećemo pješke.

Snijeg se već miješa sa kišom i pada neumorno, dok od vjetra još ništa. Starog snijega već ima i po cesti i oko nje, a nakon jednog prijeđenog kilometra oborine su prešle u vrlo jak snijeg. Na dnu Troglava snijeg je počeo padati uz sve jači vjetar i skupljati se na cesti što je poprilično otežavalo hodanje.
Dok smo došli na baraku pod Sv. Jurom vjetar je već dosezao brzine od preko 100 km/h što nas nije ostavilo nepripremljene, ali se tomu nismo nadali. I nakon desetominutne stanke krećemo uz konop prema vrhu. U snijeg se upada više od jednog metra, a vjetar sve jači i jači. Napori koje smo trebali uložiti u svaki korak su postajali nadljudski, upada se u snijeg, a vjetar nas „briše“ sa površine. Nismo se mogli držati za konop jer je bilo nekoliko centimetara leda na njemu što bi isparalo rukavice u nekoliko metara, a to bi naposljetku dovelo i do ozeblina. I nakon 45 minuta hoda, kad smo pomislili da smo prošli najgore, dolazimo u krug objekta. Vjetar je puhao s orkanskim udarima preko 150 km/h te nas je u nekoliko navrata podiglo sa površine zemlje. K tomu je još i smrznuti snijeg padao što nije nimalo lijep osjećaj za obraze i noge. Iako temperatura nije bila previše niska , -2° C, uz jak vjetar osjet ugode je bio puno manji. Na naše najveće iznenađenje vjetar nije imao svoj smjer već bi puhnuo jedanput sa istoka brzinom preko 150 km/h, a već za desetak sekundi bi puhnuo sa zapada istom tom jačinom. I nakon tog zadnjeg dijela, par klizanja i „polijetanja“ dolazimo u sigurnost doma i već pripremljeni ručak.

Nema odmora, već nakon ručka nas dvojica odlazimo svezani pogledati kakvo je stanje vani. Očajno i loše, snijeg se još više pojačao kao i vjetar koji je tada prelazio vrijednosti od 180 km/h. Gledati u smjeru vjetra je bilo nemoguće, skijaške naočale se odmah zamagle pa smo nastavili bez njih što se nije pokazalo kao dobro rješenje jer smo se vratili krvavih očiju unutra nakon samo 10 minuta provedenih vani. Nekoliko puta smo se sa cepinom zaustavljali zbog udara juga, a k svemu tome nije nam išlo ni na ruku to što je visina snijega na mjestima prelazila 4 metra. Zbog guste magle hodali smo jedan do drugoga, a nismo se vidjeli. U tome trenutku ne bi nimalo pretjerivali kad bih vrijeme usporedili sa himalajskim ili sibirskim.
Odluka je bila jasna, prema dolje se ne može!

Nakon objavljivanja te informacije svojim članovima obitelji i na Facebook počeli su pristizati pozivi sa pitanjima: „Pa jeli stvarno tako loše vrijeme?“ –na što smo mi odgovarali da je i gore. Temperatura je počela padati do -4°C, a snijeg se pojačao pa ga je do jutra palo novih 40-tak cm. Do jutra sve je zaledilo, stijene, ograde, sama kuća objekta, izgledalo je kao Sibir. Inja, koje se hvatalo za sve, je na mjestima bilo preko 20 cm u dužinu, a sve biljke sa kojih je vjetar otpuhao snijeg su izgledale kao kamenčići leda koji su pucali i najmanjim dodirom. Novi nanosi su se stvorili te je na mjestima visina snijega, bez pretjerivanja, prešla 5 metara visine što i nije puno za zimske biokovske uvjete. Poviše prozora su se počeli stvarati i snježni stalaktiti veličine do 40 cm što nam je predstavljalo opasnost u slučaju da se neki od njih odlomi, pod udarom vjetra vrlo lako usmrti čovjeka.

Pijemo topli čaj i prije zatopljenja, naoružani cepinima i derezama, krećemo prema dolje. Nakon dva prolaza oblaka kroz nas pojavilo nam se i sunce koje je upotpunilo zimsku idilu. Cesta je bila toliko zatrpana snijegom da smo se na mjestima osiguravali sa konopima jer je visina snijega prelazila rub branika na mjestima za više od jednog metra, a provalija nije manja od 300 m.

Ispod barake pod Sv. Jurom nema nanosa, a visina snijega je negdje oko pola metra. Hodamo prema dolje sretni jer se napokon možemo vratiti u naše domove, ali i u neku ruku tužni jer svu ovu ljepotu ostavljamo iza sebe. Već su se počeli stvarati mali odroni snijega u Troglavu pa prije većih nevolja žurimo prema dolje do auta kojeg smo zatekli u pravom zimskom ugođaju. Već su se oblaci počeli navlačit na planinu pa polako i sigurno preko snijega i leda idemo za Makarsku na zasluženi obrok. Kad smo se spustili u Makarsku počela je jaka kiša i jugo, zovem oca koji kaže kako je jugo kod njega opet orkansko i snijeg pada na -2° C. Vrijeme nas je pustilo na 2 sata da se spustimo u civilizaciju, ali prije nego li smo se i spustili već se vratilo na staro. Sve što nam se dogodilo je za ekipu i još jedna avantura i još jedna važna lekcija. I za kraj treba napomenuti da nijedan prognostički model nije najavljivao tako jak vjetar sa olujnim udarima.

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Komentari

Share This Article

Related News

Izbor za naj meteo događaj 2020. godine
U Rabu palo 112 litara kiše
Kišni rekordi na početku kalendarske jeseni

O Autoru

Crometeo redakcija