Genovska ciklona je vrlo značajna za vrijeme na Jadranu i područja uz njega. Genovska Ona nastaje u Sredozemlju koje spada u sezonske akcijske centre. Sredozemlje je u hladnijem dijelu godine znatno toplije od europskog kopna pa je to područje sniženog tlaka zraka jedan od europskih sezonskih akcijskih centara. Sredozemlje ipak nije permanentni akcijski centar jer u toplijem dijelu godine područje prosječno sniženog tlaka zraka potpuno nestane zbog pružanja utjecaja ogranka azorske anticiklone, a samim time ciklone u ljetnim  mjesecima u Jadranu bivaju vrlo rijetke.

Sinoptička situacija neposredno prije jako zimskog prodora, 25.12.1996. (Wetterzentrale)

Jesen je dio godine u kojem Jadran prosječno primi najviše oborina i bilježi najjače vjetrove. Ciklone se ‘redaju’ jedna za drugom, a to uzrokuje vrlo promjenjivo i nestabilno vrijeme. Dolaskom zime vrijeme se na Jadranu značajno promjeni u odnosu na jesenske mjesece. Ciklone su rjeđe u zimskim nego jesenskim mjesecima. To se najbolje uočava po prosječnoj primljenoj količini oborina u 2 spomenuta klimatološka razdoblja. Razlika je uočljivija na sjevernom Jadranu gdje u zimskim mjesecima prosječno padne oko tri četvrtine jesenske količine oborina, a u Dalmaciji je razlika manja gdje tijekom zime prosječno padne oko 90% jesenskih oborina.

PROČITAJTE:
Kada Sibir dotakne Jadran (1. dio)

Ta razlika može se objasniti time da je sjeverni Jadranu uvučeniji u europsko kopno koje se u hladnom dijelu godine znatno ohladi pa se na njemu razvija područje  visokog tlaka zraka koje ne pogoduje prolasku ili nastanku ciklona. Europa je okružena brojnim morima i oceanom pa njena kontinentalnost nije izražena kao u Aziji gdje je kopnena površina znano veća i udaljenija od mora. Zbog toga se u hladnijem dijelu godine kopno velikog dijela Azije jako hladi te se razvije sezonsko područje visokog tlaka zraka. Tako nastaje poznata sibirska anticiklona. Sibirska anticiklona najizraženija je u zimskim  mjesecima, a ljeti sasvim nestaje.

Prosječna raspodjela tlaka zraka u siječnju

Tako se na sinoptičkim kartama ovaj sustav u ljetnim mjesecima u pravilu ne zamjećuje, a počne se nazirati krajem kolovoza ili tijekom rujna. Sibirska anticiklona  najjača je i najrasprostranjenija tijekom prosinca i siječnja, iako joj upravo tada prosječni centar najdalje na istoku Azije. Sibirska anticiklona u hladnijem dijelu godine povremeno djeluje na vrijeme u Europe, pa tako i na Jadranu. Ova anticiklona nije statična te se njen položaj mijenja tijekom godine. Hlađenjem europskog kopna stječu se uvjeti da azorska anticiklona povremeno svoj utjecaj pruži i na dio europskog kopna. Njen utjecaj mnogo je jači i češći na istoku kontinenta nego na zapadu.

Kada ogranak sibirske anticiklone zahvati Europu dolazi do očekivanog scenarija: temperature zraka se izrazito snize pa obično počne višednevno razdoblje vrlo hladnog vremena s jakim mrazem, a ukoliko hladni zrak dopre duboko u Sredozemlje mraz je moguć i uz obalu. Vrijeme pod utjecajem sibirske anticiklone na Jadranu najčešće obilježavaju sunčani i hladni dani, često i vjetroviti s burom ili levantom (istočnnja). Zna se dogoditi i fenomen lokalnog zaleđivanja mora uz obalu u slučaju dužeg niza dana s temperaturama zraka ispod 0°C. Suho i stabilno vrijeme za utjecaja ove anticiklone posljedica je fizikalnih svojstava zraka ove zračne mase koja je stigla sa kontinentalnih predjela Euroazije siromašnih vlagom.  No dolazak vrlo hladnog kontinentalnog zraka nad relativno toplo Sredozemlje često potakne stvaranje ciklone. U tom slučaju Sredozemlje biva izvor vlage i topline potrebne za ciklogenezu (stvaranje ciklone), a tako formirana ciklona može donijeti rijetko viđene meteorološke ‘scenarije’ na obalama Sredozemlja: snijeg ili ledenu kišu.

Naslovna fotografija: Aleksandar Gospić / CROMETEO

Snijeg u Splitu u veljači 2012. Foto: Lidija Lolić, Duje Bonačić / CROMETEO

Komentari