Tuesday, Apr. 16, 2024

Kada kumulonimbus postane superćelija: Ovako nastaju savršene oluje (VIDEO)

Autor:

|

12.04.2013

|

Kategorije:

Kada kumulonimbus postane superćelija: Ovako nastaju savršene oluje (VIDEO)

San svakog lovca na oluje je “uloviti” i fotografirati savršenu oluju. Pod savršenom olujom se podrazumijeva oblak koji obično donosi jake vremenske nepogode: tuča, olujni vetar, obilne pljuskove, tornado, izražena električna pražnjenja.

Nažalost, ovakve oluje uglavnom donose razaranja tamo kuda prođu, stoga mogu biti vrlo opasne, jer prouzroče ekstremne i po život opasne vremenske prilike.

Ovakve nepogode se nazivaju superćelije, jer je takav Cumulonimbus savršeno organiziran i vrlo produktivan u stvaranju jakih nepogoda.

Ovaj snažan konvektivni oblak ima jednostaničnu strukturu, a radarski odraz je kružnog ili eliptičnog oblika sa horizontalnim dimenzijama 20-50 kilometara (u srednjoj vrijednosti) i visinom od 15 kilometara do 18kilometara, pa i većom.

Superćelijski oblak ima na desnoj strani prostranu zonu (5 do 15 kilometara) snažne uzlazne struje brzine od 20-40 m/s koja se probija do 10 kilometara visine. To je na snimci područje slabog radarskog odraza koje je ograničeno sa gornje strane svodom snažnog radarskog odraza, nakovnjem radarskog odraza na frontalnom dijelu i dijelu desnog boka.
Zatim odrazom visokog gradijenta odraznog signala i izraženim prednjim dijelom u obliku kuke ili privjeska (HOOK odraz) koja obuhvaća i prizemni sloj.

Na nižim visinama na zadnjoj desnoj strani oblaka ta pojava kuke ili privjeska se proteže udesno od smjera kretanja oluje. Samo područje uzlazne struje se premješta paralelno sa tučonosnom jezgrom i to konstantnom brzinom 25 do 50 km/h. U momentu maksimalnog razvoja superćelije u radijusu od nekoliko desetina kilometara zapaženo je da se druge ćelije ne stvaraju. Superćelijski oblak ima dugi životni ciklus trajanja od 1 do 6 sati pa i više, a praćen je katastrofalnom pojavom tuče, čak i tornada.

http://imageshack.us/a/img7/9136/cb1hr.jpg

 

Oblak je najčešće širine 10 do 15 kilometara i dužine nekoliko desetina kilometara, a ponekad i 100 kilometara. Uzlazna struja skreće u pravcu lijevog boka i skreće silaznu zračnu struju na visini njenog stvaranja. Tako se prostorno razgraničava područje uzlazne struje i oborinske zone (silazne struje) što isključuje mogućnost gušenja ili narušavanja uzlazne struje oborinskom zonom, a to osigurava stabilnost procesa održavanja života superćelije. Stoga je to i jedna od glavnih odlika ove oluje.

Inače, evolucija superćelije se sastoji od faze rasta, zrele faze i faze raspadanja. Do razvoja nove superćelije dosta rijetko može doći 1 do 2 sata kasnije i to 40 do 70 kilometara južnije od prethodno stvorene superćelije. Brzina premještanja takve nepogode u srednjoj vrijednosti je 20 do 40 kilometara/h, ali su bile i zabilježene  brzine u pojedinim situacijama bliske i 100 kilometara/h.

http://imageshack.us/a/img854/271/cb2x.jpg

Ove oluje se još nazivaju i rotirajuće oluje, zbog toga što postoji područje ciklonske cirkulacije koje se naziva mezociklona.

Na radarskoj slici javlja se na granici jakog odraza (iznad 65dBZ-a) i slabijeg odraza u zadnjem desnom (rijeđe i lijevom) dijelu superćelijske oluje. Najjednostavnije rečeno, predstavlja vrtlog zraka mezo razmjera. To je zrak koji se okreće oko vertikalne ose, obično u istom pravcu kao i nizak tlak u tom trenutku. Mezociklona predstavlja ciklonalnu cirkulaciju koja je u vezi sa lokaliziranim niskim tlakom u okviru jakih grmljavina. Najuspješnije se prepoznaje na dopler radarima.

Takav radarski odraz, u vidu zapete, ima jake površinske vjetrove i jaku tuču najčešće desno od same mezociklone. Pojačani odraz koji predstavlja tornado, spušta se sa srednjih visina k bazi oblaka. Odraz u obliku kuke (hook) javlja se uz dobro razvijene superćelije na njihovoj zadnjoj strani. Jačina odraza, uz koji se javlja oblik kuke, je ekstremno jaka, preko 65 dBZ. U slučaju vrlo intenzivne ciklonalne cirkulacije na ekranu se pojavljuje oblik ptičje glave i V izreza koji otkrivaju pojavu tornada, a na mjestu same pukotine javlja se ekstremno krupna i jaka tuča.

Radarski odraz nevremena u Slavoniji, 30.7.2012. (RC Bilogora)
http://imageshack.us/a/img837/1833/cb4mb.jpg

Mezociklone su relativno lokalizirane i leže između sinoptičkih skala. Za vrijeme radarskog odraza u vidu zareza, hladan zrak biva uvučen u mezociklonu od pozadi, a topao zrak prodire u prednjem dijelu mezociklone.

Crometeo tim vam donosi video zapis tornada u Slatini, 20.8.2007. koji je nastao iz ljetne superćelije:

Komentari

Share This Article

Related News

Ljetni suncostaj
SAD: Prognostičar Phil najavio nastavak zime
Meteo Wimbledon

O Autoru

Andreja Marković