Igra Sunčeve svjetlosti i kristalića leda iznad Ravnih kotara
Tanki, visoki oblaci ponekad stvaraju prekrasne optičke efekte. Puni su sitnih ledenih kristalića, a propuštaju taman toliko Sunčeve svjetlosti da se ona u kristalićima lomi, kao u milijardama sitnih prizmi, na svoje sastavne boje po točno određenim geometrijskim pravilima. Neke od tih pojava danas je iz Ravnih kotara snimio Silvio Milanko.
Taman kad čovik pomisli danas ništa zanimljiva na nebu, naleti malo visoke naoblake, taman toliko da lom svjetlosti kroz kristale leda učini svoje. Prije par trenutaka, Ravni kotari.
Tim je riječima Silvio Milanko iz Zadra danas popratio objavu ove fotografije na svojoj Facebook stranici:
Već na prvi pogled jasno je da se radi o poznatim optičkim pojavama. Najpoznatija od njih je halo, blijeda kružnica koja se ponekad vidi oko Sunca i Mjeseca. No, ovdje očito ima više toga – jedan halo nije dovoljan da objasni sve što je na fotografiji. A na fotografiji, pojačanog kontrasta da se blijede pojave bolje istaknu, vidi se:
Sunce je dolje izvan kadra. Idemo redom, od dna prema gore.
22° halo je prvi na redu. To je, uz pasunca, najčešća optička pojava koja nastaje na kristalićima leda visoko u atmosferi. Stvara ga lom svjetlosti na šesterokutnim ledenim kristalićima koji su manje-više nasumično orijentirani u cirusima. Ta je pojava zato i najčešća – nije potrebna neka posebna i rijetka orijentacija kristala. Više o tome ovdje.
Gornji tangentni luk je sljedeći. Dodiruje 22° halo u sjajnom sjecištu (najsjajniji dio fotografije), a stvaraju ga kristalići u obliku “stupića”, odnosno izduženih šesterokutnih prizmi čije su duže osi položene usporedno s obzorom. Na visini Sunca od 20-ak stupnjeva iznad obzora, kao što je slučaj na ovoj fotografiji, tangentni lukovi pružaju se lijevo i desno od sjecišta na halou pa se lagano zakrivljuju prema obzoru. Kad je Sunce niže na nebu, lukovi se pružaju uvis u obliku slova V, a kad je više od 30° iznad obzora, gornji se tangentni lukovi spajaju s donjima u tzv. ‘opisani halo’.
Supralateralni luk je najuočljivija pojava u gornjem dijelu slike. Vidi se samo onda kada je Sunce niže od 32° iznad obzora, a stvaraju ga Sunčeve zrake koje prolaze kroz krajnje bočne strane kristalića (odnosno baze prizme). Nešto je rjeđa pojava.
Cirkumzenitalni luk je vrlo blijedi luk okrenut krajevima prema gore, uz sam vrh fotografije, i dodiruje supralateralni luk. Ne vidi se lako, ali može se zamijetiti po tome što je središte supralateralnog luka nešto sjajnije (tamo gdje se ta dva luka dodiruju), i malo lijevo i desno od tog mjesta vide se krajevi cirkumzenitalnog luka kako se odvajaju od supralateralnoga. Također se može vidjeti samo kada je Sunce niže od 32°, a blizu te vrijednosti je blijed – što je Sunce niže na nebu, to je bolje vidljiv. Ponekad se naziva i “izokrenutom dugom” ili “nebeskim smiješkom”. Pogledajte ovaj članak (cirkumzenitalni luk je pri dnu, s fotografijom koju je snimio autor ovog teksta).
Ima još
Još jedna vrlo česta atmosferska optička pojava su pasunca ili lažna sunca (stručno parhelia). U narodu je ta pojava još poznata pod nazivom slipo sunce. Nastaju lomom svjetlosti u pločastim ledenim kristalićima i vide se diljem svijeta, neovisno o dobu godine i temperaturi pri tlu – česta je, naime, zabluda da se vide samo zimi.
Pasunca snimljena iz Orebića. Foto: Ivica Trojanović, 22.11.2014. oko 15 sati.
Šibenik. Foto: Krešimir Bilušić, 22.11.2014.
Vir. Foto: Silvio Milanko, 21.11.2014.