Friday, Mar. 29, 2024

Globalna temperatura- iznenađenje poslije 1998.

Autor:

|

01.02.2014

|

Kategorije:

Globalna temperatura- iznenađenje poslije 1998.

Svjetski poznati bloger Grant Foster, poznatiji pod nadimkom Tamino, nedavno je objavio najnoviji osvrt na klimatske globalne trendove zadnjih desetljeća. Njegov tekst prenosimo u cijelosti. Na prijevodu zahvaljujemo Marijani Crnčević, magistrici edukacije engleskog i njemačkog jezika, a tekst je uredio Antonio Crnčević.

 Globalne temperature: Iznenađenje nakon 1998.

S obzirom na porast  globalne temperature zraka prije 1998. godine, što najviše iznenađuje vezano uz  globalnu temperaturu nakon spomenute godine?

Mnogi koji sebe nazivaju ‘skepticima’ globalnog zatopljenja najvjerojatnije če reći „Nema globalnog zatopljenja od 1998.!“ Pod nazivom ‘hiatus’ (praznina) ili ‘pauza’, ima značajnu ulogu u javnoj raspravi, čak i svjedočenju pred američkim Senatom (pr. Judith Curry).  Uistinu, takva ‘pauza’ ili ‘haitus’ nije iznenađujuća, čak ni sa statističkog stajališta,  niti na temelju klimatskih uzlaznih modela. Ali postoji jedna stvar koja se veže za temperature prije 1998., kada se usporede sa temperaturama nakon 1998., što je stvarno iznenađujuće.

Istaknuto je i s pravom da  nije samo površinska temperatura zraka (SAT) ono što se povezuje sa globalnom klimom ili globalnim zatopljenjem. Od 1998. svjedoci smo značajnog zagrijavanja oceana, uključujući i dubokog oceana. Vidjeli smo zapanjujuće otapanje leda u Arktičkom moru, te nestajanje najvećih svjetskih ledenjaka. Razina mora je nastavila rasti u prosjeku puno brže od prosjeka u 20. stoljeću (koja je i sama znatno viša od prosjeka u posljednjih nekoliko tisuća godina. Već je naglašavano da  nedostatak ‘statističkih značajki’ zatopljenja nije isto što i nedostatak zatopljenja. Također se i prije isticalo da  ‘pauza’ u površinskoj temperaturi zraka (SAT) nije u skladu s simulacijama klimatskih modela, te da klimatski modeli u stvari prikazuju epizode kao što smo promatrali od 1998. u svijetu koji se još uvijek zagrijava. Prikazano je (kao što su klimatski znanstvenici već prije tvrdili) da staklenički plinovi nisu jedini faktor koji utječe na temperature, te da smo od 1998. vidjeli veliki broj faktora koji nisu povezani sa stakleničkim plinovima  (el Nino južna oscilacija,  vulkanski aerosli te solarne varijacije) koji su se ‘urotili’  ne bi li snizili globalnu temperaturu. Očito je onima čije su oči otvorene, da bismo bez kontinuiranog zatopljenja koje je posljedica  stakleničkih plinova, vidjeli zamjetan pad u globalnoj temperaturi ‘od 1998.’.

Ostavimo savršeno valjana razmišljanja na stranu na trenutak. Ignorirajmo oceane, led, poznate prirodne faktore, sve to, i pogledajmo samo prosječnu temperaturu zraka (na površini i u nižoj troposferi).

Odgonetnite mi ovo: Da nam je nepristrani izvor 1. sječnja 1998. rekao da neće biti značajnog povećanja u temperaturi od početka 1998. sve do kraja 2013., što bi predvidjeli? Kako bi to usporedili sa onim što se stvarno dogodilo?

Ako uzmemo podatke o temperaturi iz 1979. (tako da možemo uključiti i satelitske podatke za nižu troposferu) sve do 1997. da nam predvidimo  vrijeme u sljedećih 16 godina, i onda ih usporedimo sa stvarnim podacima iz tog razdoblja. Možemo doći do dvije pretpostavke: 1) ona koja se temelji na kontinuiranom zatopljenju; 2) ona koja se temelji na određenim saznanjima da neće biti značajnog zatopljenja od 1998.do konca 2013.

Počet ćemo s podacima „HadCRUT“ potvrđenim od strane Hadley klimatsko-istraživačkog centra u Velikoj Britaniji. Ako uzmemo podatke od 1979.vsve do 1997., izračunati ćemo linearnu regresijsku liniju, te projecirati tu liniju sve do 2013. ne bi li izgradili predviđanja o ‘daljnjem zagrijavanju’.

Također ćemo izračunati standardnu devijaciju reziduale,  tako da možemo dodati dvije linije na graf, od kojih je jedna dvije standardne devijacije iznad naše prognoze, druga dvije standardne devijacije ispod, kako bi se odredili raspon podataka koje bi mogli dobiti.

Uzet ćemo konačnu vrijednost linearne regresije (ne kosine) kao našu procjenu što bismo očekivali ako nam je dano određeno znanje bez statistički značajnog zatopljenja od 1998. do 2013., i mi ćemo dodati dodatne linije , dvije standardne devijacije iznad i ispod, te na taj način označiti očekivani raspon.

Ako znamo da su podaci prije 1998., onda dolazimo do sljedećeg zaključka (predviđanja o ‘daljnjem zagrijavanju’ je označeno crvenim, a ‘bez zagrijavanja’ plavom linijom):

slika

Jasno je da ako smo očekivali pauzu, očekivali bismo da će u većini sljedećih godina ‘temperatura biti ispod crvene  linije, ali oko pola iznad, a pola ispod plave projekcijske linije. S druge strane, ako se očekuje daljnje zatopljenje, očekivali bismo da će u većini sljedećih godina ‘temperature biti iznad plave linije,  ali oko pola iznad, a pola ispod crvene projekcijske linije.

Dakle … kako je to ispalo? Da li su naknadne godina oko pola iznad, a pola ispod crvene (zatopljenje) , ili plave (bez zagrijavanja) linije?Odgovor je: ni jedno ni drugo.

Što se zapravo dogodilo je da je, prema podacima „HadCRUT4“, većina podataka  iznad obje prognoze. Dvanaest od šesnaest godina bi bile toplije nego što se očekivalo, čak i prema predviđanju daljnjeg zagrijavanje, a svih šesnaest su bile  iznad predviđanja bez zagrijavanja:

slika

Kada je riječ o globalnoj temperaturi, HadCRUT4 prikupljanje podataka nije jedino. Tu su također i podaci iz NCDC:

slika

Još jednom, dvanaest od šesnaest godina je bilo toplije od očekivanog čak i prema predviđanju ‘daljnjeg zagrijavanja’, a svih šesnaest je bilo iznad predviđenog u predviđanju ‘bez zagrijavanja’.

A što je sa podacima iz NASA GISS-a?

slika

Koristeći ove podatke, trinaest od šesnaest godina je bilo toplije od očekivanog, čak i prema predviđanju ‘daljnjeg zagrijavanja’, a svih šesnaest je bilo iznad predviđenog u predviđanju ‘bez zagrijavanja’.

Možda bismo trebali uključiti ​​i nove podatke postavljene od Cowtan & Way, koji koristi najbolje metode (po mom mišljenju) za procjenu neprimijećenih područja:

slika

Sada četrnaest od šesnaest godina je bilo toplije od očekivanog čak i prema predviđanju ‘daljnjeg zagrijavanja’, a svih šesnaest je bilo iznad predviđenog u predviđanju ‘bez zagrijavanja’.

Daju li satelitska mjerenja drugačije rezultate?Evo što dobivamo koristeći TLT podatke (niža troposfera) od RSS-a:

slika

Još jednom, četrnaest od šesnaest godina je bilo toplije od očekivanog čak i prema predviđanju ‘daljnjeg zagrijavanja’, a svih šesnaest je bilo iznad predviđenog u predviđanju ‘bez zagrijavanja’.

NA kraju imamo TLT podatke (niža troposfera) od UAH:

slika

Svih šesnaest je bilo toplije od očekivanog prema predviđanju ‘daljnjeg zagrijavanja’, te je i svih šesnaest je bilo iznad predviđenog u predviđanju ‘bez zagrijavanja’.

S obzirom kako se brzo globalna temperatura se diže uspoređujući s razdobljem prije 1998., iznenađenje nije da  je temperatura usporila ili zaustavila rast … Pravo iznenađenje je da se temperatura popela tako brzo.

Artičko vs. Antartičko opadanje razine mora;

slika

Prilagođena verzija:

slika

Komentari

Share This Article

Related News

Europa: Rekordno topli lipanj
Lipanj 2019 : Najtopliji lipanj na globalnoj razini
WMO: Potvrđen  novi temperaturni rekord za Aziju  54.0°C

O Autoru

Crometeo redakcija