FOTO REPORTAŽA Glečer ispod karanfilskih vrhova Prokletija najniži je na Balkanskom poluotoku
Karanfili su jedan od najviših vrhova planinskog masiva Prokletija. Prokletije je planina u sjevernoj Albaniji, istočnoj Crnoj Gori i zapadnom Kosovu, a Karanfili spadaju u crnogorski dio.
U njedrima Karanfila, ispod Velikog Vrha (2490 metara nadmoske visine), nalazi se najniži stalni glečer na Balkanskom poluotoku. On je smješten u Donjem ili Velikom Kotlu, na visini od 1600mnv, sakriven od pogleda brojnih šetača iz doline Grebaja. Najljepši pogled na njega kao i na cijele Karanfile pruža se sa grebena Volušnice. Do njega se stiže za oko 1 sat pješaćenja s treće livade, na dva mjesta je postavljena sajla kao osiguranje.
Iz Kotla se uzdiže grandiozna stijena Koplje, visine oko 700 metara. Upravo u njegovom podnožju, s lijeve strane, nalazi se stalni glečer čija debljina – visina iznosi preko 30 metara početkom lipnja, dok krajem kolovoza ima oko 15 metara. Iznad Donjeg Kotla nalazi se Gornji Kotao.
Snijeg se iz Gornjeg Kotla u vidu lavine spušta u Donji, puni ga, prelijeva i spušta se niz Strmi Žlijeb i dolazi skoro do livade u Grebaji. U Donjem Kotlu ponekad je moguće skijanje čak i usred ljeta!
Član Crometeo tima, Risto Marić, 5. i 6. kolovoza ove godine posjetio je ovu crnogorsku planinu i glečer te napravio fascinantnu foto reportažu koju možete pogledati u nastavku!
Pogled na Veliki kotao, prošle godine snijeg je u ovo vrijeme bio na 1700m, ove godine još uvijek do dna kotla na 1600m:
U gornjem dijelu jaruge teče pravi potok vode sniježnice – prošle godine ga uopće nije bilo:
U cjelogodišnjem sniježnom raju
Glečer je dugačak oko pola kilometra sa visinskom razlikom od preko 200m. U gornjem dijelu je vrlo strm, pa prilaz bez dereza nije moguć. Nisam ih ponio, jer ko bi na 40°C razmišljao o njima. Uglavnom, tamo gdje ga prošle godine nije bilo sada je debeo 3-5m:
U ovom donjem dijelu je moguće ući u prostor između stijene i snježanika, evo kako to izgleda:
Već u zoni 1650m debljina ide na 5-6m:
U srednjem i gornjem dijelu debljina ide u zonu preko 10m, površinski, rubni dijelovi se često u obliku streha nadviruju nad stijenu, pa je prilaz vrlo opasan:
Koliko sam mogao i smio, ne znam koliko slike dočaravaju dimenzije ovog moćnog glečera
Najvišoj zoni se nije moglo prići, šta ona ”krije” može samo da se pretpostavlja:
Pogled na najviši dio glečera sa Valušnice, vrha preko puta Karanfila:
U jednom malom dijelu ispod Koplja ipak sam uspio ući u 10 metarski sniježni bedem
Za kraj, 06.08.2013. oko 13h temperatura u sjeni stijene na 1600m je bila 11°C: