Poznata hrvatske meteorologinja, Dunja Mazzocco Drvar, redovni je kolumnist 21. stoljeća. Njenju posljednju kolumnu prenosimo u cijelosti:

Za preciznije prognoziranje oluja s jakom i obilnom kišom najviše bi pomoglo sad nepostojeće praćenje obale i mora

I, kaj vele ti vaši sateliti, kakvo će bit’ vrijeme idućih dana”, pitaju nas često. Takva je formulacija nespretna jer sateliti zapravo ne govore kakvo će biti vrijeme, nego daju informaciju o trenutačnom rasporedu oblaka nad Zemljom. Iz suvremene satelitske informacije može se izvući mnogo toga. Satelitski podaci pokazuju sadržaj ozona u visokoj troposferi i na taj način prate promjene veličine ozonske rupe. Detektiraju erupcije vulkana, požare otvorenog prostora, pijesak koji vjetar raznosi iz pustinja u umjerene zemljopisne širine. Po izgledu oblaka može se prepoznati zagađenje zraka na velikim prostorima kakvo je u novije vrijeme česta pojava u istočnoj Kini, ili okorjele magle koje u rano ljeto danima blokiraju pomorski promet u Biskajskome zaljevu. Pitate se što će sve to nama? Osnovni smisao satelitskih podataka su, naravno, slike oblaka. I za naše je potrebe vrlo važno moći raspoznati oblake od magle da bi se za maglovita područja mogla izdati odgovarajuća upozorenja. Na našem se području mogu lijepo vidjeti kružne oblačne strukture mediteranskih ciklona, i tako odrediti njihova središta u kojima je vrijeme najnemilosrdnije.

Koliko to košta?

To sve dobrano i košta. Članarina u Eumetsatu određuje se prema bruto nacionalnom proizvodu, što za Hrvatsku iznosi više od sedam milijuna kuna. Tri puta manje novca, primjerice, bit će utrošeno za postavljanje meteorološkog radara na području Dubrovnika koji će biti nabavljen u sklopu suradnje jadranskih zemalja. Radar na Jadranu, makar i jedan jedini, koristio bi nam jednako kao sve te satelitske blagodati. Satelit vrlo slabo vidi noću jer tada raspolaže samo podacima u infracrvenom spektru i spektru vodene pare. Radar šalje u oblake radio-valove i na temelju njihova odbijanja od kapljica ili kristalića u oblaku proračunava njihovu gustoću i veličinu te na taj način daje znatno precizniju informaciju o jačini i količini oborine koju neki oblak nosi. Osim toga, radarski podatak daje informaciju o brzini premještanja nevera, kao i brzini vjetra u grmljavinskim oblacima. DHMZ trenutačno raspolaže s tri radara velikog dometa. U polako odumirućoj aktivnosti obrane od tuče pomaže ih još pet. Svi skupa pokrivaju samo kopnenu Hrvatsku. Ako im se doda dobrosusjedski slovenski radar na Lisci kod Sevnice, otvara nam se pogled na Istru i dio Kvarnera. Ostatak jadranske obale radarski je nepokriven. Upravo je to područje najčešćih oluja s jakom i obilnom kišom za čiju je prognozu nužan radarski podatak. Pokušaja da se opskrbimo radarskim blagom bilo je mnogo. Prije pet-šest godina grupica iz DMHZ-a otišla je na dogovor o suradnji s talijanskim kolegama.

Slaganje puzzlea
Kako to obično i biva s Talijanima, podružili su se, najeli, napili, potrganim engleskim uz dodatak dobre stare pantomime sve se lijepo dogovorili. Da se poslije više ne bismo ni čuli ni vidjeli. Znatno ozbiljniji pokušaj propao je zajedno s ministrom Ivanom Šukerom i njegovim projektom Svjetske banke u kojemu je crno na bijelo stajala kupnja tri radara i njihovo postavljanje na obalu i otoke. Dok čekamo nove strukturne fondove i dobrotvorstvo Ministarstva zaštite prirode i okoliša, osim projekta postavljanja radara na dubrovačko područje, stigla je još jedna dobra vijest. Građevinski fakultet u Rijeci na svojem je krovu postavio radarčić dometa do 50 kilometara koji će nadgledati jedno od najkišovitijih područja Hrvatske. DHMZ će, nadam se, dodati ekpertizu. To je ionako naše najveće blago. Pa kad već ne ide odjednom, složit ćemo radarski puzzle malo po malo.

Komentari