Piše: Joško Markov

Prošloga tjedna “odradili” smo jesenski ekvinocij, a u ovom dijelu godine sve se češće javlja jedna vrlo posebna i efektna pojava na sjevernoj Hemisferi. To je polarna svjetlost, pojava koju vjerojatno mnogi od nas nisu nikada uživo vidjeli. Zbog svoje egzotičnosti i ljepote većina je ljudi barem čula za nju, a mnogi znaju otprilike kako izgleda.

To je svjetlosna pojava koja izgleda poput velike obojene plamene zavjese na nebu. Svjetlo je vrlo često difuzno, ali se iz njega mogu izdvajati svjetlosne trake, lukovi ili spirale, koje mogu biti statične ali se mogu i pomicati i stvarati prekrasnu igru svjetla na nebu, pogotovo tijekom noći. Boje mogu varirati od crvene, koja je najizrazitija na polovima, prema zelenoj, žutoj ili plavoj, koje su češće prema umjerenim širinama.

Polarna svjetlost nastaje tako što Sunce neprekidno emitira ionizirane čestice, tvz. Sunčev vjetar, koji velikom brzinom dolazi do Zemlje. Kada ionizirane čestice dođu do zemlje na visini od 80 do 150 kilometara sudaraju se sa česticama u višim slojevima atmosfere koje se nalaze van magnetosfere. Zemlja ima snažno magnetsko polje koje, između ostalog, štiti naš planet od opasnih zračenja iz svemira.

Silnice tog polja izviru na magnetskim polovima koji su blizu onih zemljopisnih. Kada čestice sunčevog vjetra dođu do magnetskog polja Zemlje ono ih usmjerava prema magnetskim polovima. Upravo zato je ova pojava najčešća na visokim zemljopisnim širinama i po tome je i  dobila ime. Budući da je pojava bila poznatija na sjevernom polu, nazvana je aurora borealis, odnosno sjeverna svjetlost ili doslovno – sjeverna zora prema Rimskoj božici Aurori. Ako se događa na južnom polu onda se naziva aurora australis, na latinskom južna zora. Rimljani su pojavu nazivali prema zori, a i u ostalim kulturama ona ima slične konotacije.

Polarna svjetlost izravno ovisi o aktivnosti sunca i ona je posebno izražena i najčešće se javlja za vrijeme maksimuma jedanaestgodišnjeg sunčevog ciklusa, kada se najčešće pojavljuju i magnetske oluje koje snažno utječu na Zemlju, pa pojava može biti vidljiva i u nižim, odnosno umjerenijim zemljopisnim širinama. Osim na Zemlji, aurora je također opažena na Jupiteru i Saturnu, planetima čija su magnetska polja višestruko snažnija od Zemljinog.

Aurora borealis (Foto: Aurora borealis Facebook)

Aurora australis

Komentari